O projektu

U sklopu projekta CONNECTING SEPATARED, u Ljubuškom je od 2. do 6. ožujka 2016. godine održana multidisciplinarna studentska radionica s ciljem osmišljavanja urbane intervencije za pristupnu šetnicu rimskom vojnom logoru na Gračinama. Zadatak je bio da se na gotovo zaboravljenom i zapuštenom lokalitetu stvori dodana prostorna i društvena vrijednost, koja može potaknuti šire promjene uz adekvatnu prezentaciju ovog vrijednog arheološkog nalazišta.

Sudjelovalo je ukupno 20 studenata različitih usmjerenja – arhitekture, likovnih (vizualnih) umjetnosti i arheologije, i to s Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, Umjetničke akademije u Splitu, Filozofskog fakulteta u Mostaru i Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Studenti iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine radili su u 4 grupe sastavljene od 5 članova. Podjela je izvršena po principu ravnomjernog raspoređivanja sudionika ovisno o partnerskoj državi iz koje dolaze, stručnom usmjerenju i stupnju dosadašnjeg obrazovanja (2. do 5. godina), a sve s ciljem međusobnog povezivanja na navedenim dimenzijama. Proces analize šireg i užeg konteksta, u kombinaciji s pripremljenim materijalima o povijesnom, kulturološkom i društvenom značaju same lokacije, ali i šireg okruženja u kojima su prezentirane geomorfološke, klimatološke i sociološke datosti, rezultirao je razvijanjem četiri različita koncepta od kojih svaki na specifičan način uspostavlja odnos prošlosti i sadašnjosti. Nadalje, uspostavljena korelacija adekvatno je popraćena inovativnim dizajnima pojedine urbane intervencije s jasnim prostornim aspektima i odgovorima na datostima lokacije.

Svaka grupa na je javnoj prezentaciji, održanoj zadnjeg dana radionice u Vijećnici Općine Ljubuški, predstavila po jedan prostorno-konceptualni prijedlog koji bi na kreativan i inspirativan način mogao memorirati rimski vojni logor na Gračinama i privući lokalne i privremene posjetitelje (turiste). Prema glasovima publike i stručnog žirija, pobijedila je grupa autora s konceptom imena SpomenArh, čija se izvedba financirala iz sredstava projekta CONNECTING SEPARATED zajedno s novouređenom pristupnom šetnicom.

SpomenArh

Autori: Srećko Babić (ALU Široki Brijeg, 3. godina, smjer grafika), Marin Bodrožić (FGAG Split, 2. godina diplomskog studija arhitekture), Iva Džaja (UMAS, 4. godina, smjer slikarstvo), Zdravka Džajić (FGAG, 3. godina diplomskog studija, smjer arhitektura), Kristina Livančić (ALU Široki Brijeg, 4. godina, smjer kiparstvo)

Arheološka baština, neovisno od razdoblja kojem pripada, dio je našeg ukupnog kulturnog identiteta. Ipak, uslijed gospodarskih, intelektualnih i/ili inih neprilika, javlja se nedostatak emotivnog vezivanja, odstupanja, pa čak i destrukcija lokalnog stanovništva spram kulturnih dobara kao potencijala društvenog i gospodarskog razvoja. SpomenArh tako predstavlja višestruke vrijednosti, od čega se najviše očituje pokušaj preusmjeravanja pažnje sa slojevitosti baštine na njen specifičan društveni i kulturni krajolik. Arheološki lokalitet na Gračinama gotovo da i ne postoji na zamišljenoj mentalnoj mapi građana, stoga projekt predlaže značajan narativni zaokret - i to revalorizacijom gotovo stoljetnog djelovanja arheologa amatera duž doline Trebižata. Potez je to kojim se projekt izmiče iz problematike javnog prostora u javnu domenu, a pitanje povijesti se translatira u sferu kolektivnog sjećanja. Na taj način otvara se realna mogućnost da se lokalitet iznova upiše u mentalnu mapu lokalnog stanovništva, a potom dobije i širu prepoznatljivost i namjenu.

Prijedlog autora je slojevit, no u oblikovnom smislu polazi od jasnih prostornih datosti i jednostavnih formativnih karakteristika prilagođenih prirodnom okruženju. Projekt se nadovezuje na postojeću šetnicu te intervenira kao njen završetak, kao zaustavna točka, odnosno memorijalna finalizacija kroz koju se ulazi u lokalitet. Ulazak je artikuliran promišljenim lomom pogleda, ali i mogućeg kretanja prema nalazištu. Unutar kružnice autori stvaraju memorijalni dio sastavljen od uspravnih metalnih ploča na kojima se nalaze podaci o pronalascima i pronalazačima te godine koje upućuju na dinamiku otkrivanja artefakata. Dio spomeničke kružnice konfrontiran je s dijelom kružnice za sjedenje, tj. klupom, pa možemo reći da u prostoru dolazi do suočavanja dviju vertikala – arheologa amatera koji više nisu među živima i živih posjetitelja. Ova gesta poziva na odgovornost prema vlastitoj baštini, ali i dublji pogled u dinamičnu povijest zajednice formirane oko rimskog vojnog logora.