Arheolozi amateri

Upravo humački franjevci, kao nositelji kulture i duhovnosti u ovom dijelu Hercegovine, krajem 19. st. dolaze na ideju osnivanja muzejske zbirke po uzoru na puno značajnije europske gradove. Od samog osnutka zbirke, fra Anđelo vodi inventarnu knjigu pod nazivom Spomenik, u koju su upisani posjetitelji i dobrovoljni darivatelji sa opisom pristiglog pokretnog materijala sve do druge polovice 20. stoljeća. Činjenica da se arheološki, prirodoslovni i numizmatički fundus kontinuirano povećao zahvaljujući sakupljačkim aktivnostima brojnih arheologa amatera, čiji tragovi su ostali nedovoljno zapaženi, navela je studente/autore na izvedbu instalacije SpomenArh kao svojevrsne revitalizacije inventarne knjige i arheologa amatera. Iako najveći broj upisa čine franjevci, već tijekom 1884. godine zabilježene su prve donacije državnih službenika i građana, koji su prepoznali vrijednost zbirke i darovali raznovrsne slučajne nalaze nađene na hercegovačkom prostoru. Najveći broj evidentiran je u razdoblju od 1884. do 1928. godine kada su upisane 234 donacije sa podatcima darovatelja predmeta i prilozima dobročinitelja.

Bilješke u Spomeniku zasigurno su jedan od povoda, kao i svojevrsni reper kojeg koriste onovremeni ali i današnji istraživači prošlosti Ljubuškog kraja. Isto tako, predstavlja i poruku iz prošlosti današnjem društvu ali i svim budućim generacijama arheologa amatera.

„Što se tiče starodavnih stvarih, spominjem samo, da bogatstvo, koje naša domovina u velikom množtvu ima i nami ovako lijepu priliku podjeljuje, da one izvore tradicijah i vjestih, i.t.d., koje povijestno ubilježeni su, osiguramo.

Nu probudimo se daklen jedanput iz onog drimljenja, pokažimo da i mi onaj viši stupanj kulture svladamo, da i mi iz one tajne knjige prirode, volje Božje čitati uzmognemo!

Napried, na slavu Boga, roda, čast naroda!“

Citat iz predgovora Spomenika autora Fra Anđela Nuića

1884.
/
fra Anđeo Nuić
1884.
/
Antun Karačić